Selu Kijev Do posvećeno je puno prostora u ovome tekstu, jer se u dokumentima Botice rano spominju u ovome mjestu. Kijev Do se nalazi u jugoistočnoj Hercegovini, općina Ravno. Većina prezimena u ovome kraju nastala je od patronima, pa pretpostavljam da je to slučaj i kod prezimena Botica. Kako sam već spomenuo, Botu ili Boticu bi se moglo dovesti u vezu sa imenima : Bogdan, Bogoljub, Bogoslav, Božidar ili sl.
Rod istoga ili sličnoga imena mogao je, sasvim nezavisno, nastati i u drugim mjestima, u isto ili različito vrijeme. Nas zanima ovaj određeni rod, jer o njemu imamo puno podataka u izvornim dokumentima. S druge strane , slijedeći rodoslove, vidljivo je da danas ima puno potomaka ovoga roda.
Osvrnimo se za početak na podatke iz dva poimenična popisa za selo Kijev Do.
Prvi popis domaćinstava ovoga područja, čiji podaci su sačuvani, napravila je turska vlast, u porezne svrhe, nedugo nakon osvajanja ovoga prostora, 1475/77. g. Ovaj poimenični popis napravljen je u okviru hercegovačkog sandžaka. Kasnije je slijedilo još nekoliko sličnih popisa, a ovdje će biti navedeni podaci za popise iz 1475. i 1585. g.
Podatke iz turskih deftera ( za popise iz 1475. i 1585.g. ) preveo je i obradio gosp. Ahmed Aličić.
Poznato je da u turskim popisima nisu korištena imena rodova, tj. prezimena.
Prema " poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1475/77.g.", selo Kijev Do imalo je sedam domaćinstava, odnosno obiteljskih zadruga, a njihove kućne starješine bili su :
Ivko sin Ribaša
Pokrajac sin Grubača
Ostoja njegov sin
Brajina sin Grubača
Milan sin Novaka
Radosav sin Novaka
Vukosav sin Novaka
Plaćali su ukupno 235 akči poreza.
Vidljivo je da su prevladavala narodna osobna imena .Tako je, uglavnom, bilo u cijeloj BiH.
Slijede podaci iz popisa izvršenog 1585. g., takođe u svrhu poreza.
Prema popisu iz 1585. g. u selu Kijev Do, zeamet Husejna, koje je pripadalo Popovu, imamo slijedeće stanje :
Baština Vučića, u posjedu Petra sina Mirkova
Baština Nikole, u posjedu Pribića sina Mirkova
Baština Radoja, u posjedu Pavala sina Cvitkova
Baština Radoja ( ili Radonje ), u posjedu Radice sina Andrijina
Baština Vukašina, u posjedu Nikole sina Mihovića
Baština Milana, u posjedu Petrije sina Pavalova
Baština Bogdana, u posjedu Radiča sina Nikolina
Baština Ivana, u posjedu Jake sina Nikolina
Baština Nikole, u posjedu Božina sina Nikolina
Stipan Cvitka
Radosav Andrije
Ivaniš Mirka
Marin Nikole
Paval Nikole
Ukupno su plaćali 1500 akči poreza.
Kako vidimo, u Kijevu Dolu je 1585.g. živjelo devet obiteljskih zajednica, koje su posjedovale veća imanja, odnosno baštine. Baština je imanje koje je neki rod stekao od davnina. Osoba čije se ime spominje uz baštinu živjela je u većini slučajeva davno, nerijetko 100, pa i više godina ranije. To se vidi i na osnovu usporedbe popisa iz 1475. i 1585. g.
Tako npr. godine 1475. nalazimo Milana sina Novakova, a u popisu iz 1585.g. baštinu Milana u posjedu Petrije sina Pavalova. Vjerujem da se radi o istome Milanu. Budući da su se baštine djelile, a i prelazile iz posjeda jednoga roda u posjed drugoga, ima i drugačijih primjera, gdje baština nosi ime po onome tko je trenutno posjeduje ili po ocu, odnosno djedu, osobe koja je posjeduje.
Obitelji koje su bile u posjedu baštine bavile su se ratarstvom i stočarstvom.
Osim obitelji na baštini, u Kijevu Dolu je u isto vrijeme živjelo i pet navedenih obitelji sa vrlo malo obradive zemlje ( manje od kvote predviđene za oporezivanje ), a oni su se bavili uglavnom stočarstvom. Iako su popisani u Kijevu Dolu, ovakve obitelji nisu bile toliko vezane uz određeno mjesto , nego su bile pokretnije, tragajući za boljim uvjetima.
Također je vidljivo da je, u usporedbi sa popisom iz 1475. g., značajno porastao broj biblijskih, odnosno svetačkih imena, u odnosu na narodna.
U popisu iz 1585.-e g., kao potencijalni rodonačelnici roda Botica, čine se : Bogdan, po čijem se imenu zove jedna od baština, te Božin , sin Nikole, u čijem posjedu je bila Nikolina baština. Naravno, to je samo pretpostavka.
Prilikom popisa katolika u BiH, 1742. i 1768., nije obuhvaćeno ovo područje.
Što se tiče broja stanovnika u to vrijeme, od koristi je popis svećenika don Marka Andrijaševića iz 1733. g., čiji podaci su dostavljeni u Vatikan. Iako se ovaj popis veže uz ime Marka Andrijaševića, on osobno nije bio nazočan prilikom toga popisa, jer je imao zabranu pojavljivanja na području pod turskom upravom.
Popisane su obitelji župa : Dubrave, Gradac, Trebimlja i Ravno.
Godine 1733. u Kijevu Dolu, koji je pripadao župi Ravno, živjelo je šest obitelji, odnosno 51 osoba ( 32 odraslih i 19 djece ). Primjetan je pad broja domaćinstava u odnosu na popis iz 1585., što bi se moglo objasniti sa već opisanim prilikama, odnosno neprilikama, krajem sedamnaestoga stoljeća. Nedostatak je ovoga popisa, u odnosu na popise katolika u BiH 1742. i 1768. g., to što se ne navode imena i prezimena kućnih starješina. Ovo se poprilično može nadomjestiti podacima iz matičnih knjiga župa u Popovu, te župa sa šireg dubrovačkog područja, gdje su najčešće iseljavali.
Zasigurno su u Kijevu Dolu 1733. g. živjeli rodovi : Botica, Rajič ( ević ) i Dubelj .
Gledano kroz tisućljetnu povijest, stanovništvo ovoga kraja nije doživjelo neko " zlatno doba " , a svaki rat se prelomio preko njihovih leđa. Posebno su stradali u zadnja dva rata.
Danas je selo Kijev Do, kao i većina sela rubnog dijela Popova, gotovo pusto.To je razlog više da ih ne prepustimo zaboravu.
Kijev Do
Groblje sela Kijev Do i Belenići sa crkvom Sv. Ilije
Za ove slike zahvaljujem prof. dr. Peri Marijanoviću, ravnatelju zaklade " Ruđer Bošković - Donja Hercegovina ". Na njihovoj internet stranici možete vidjeti mnoštvo slika sa prikazima kulturne i sakralne baštine ovoga kraja, te zanimljivih priloga.
Rod istoga ili sličnoga imena mogao je, sasvim nezavisno, nastati i u drugim mjestima, u isto ili različito vrijeme. Nas zanima ovaj određeni rod, jer o njemu imamo puno podataka u izvornim dokumentima. S druge strane , slijedeći rodoslove, vidljivo je da danas ima puno potomaka ovoga roda.
Osvrnimo se za početak na podatke iz dva poimenična popisa za selo Kijev Do.
Prvi popis domaćinstava ovoga područja, čiji podaci su sačuvani, napravila je turska vlast, u porezne svrhe, nedugo nakon osvajanja ovoga prostora, 1475/77. g. Ovaj poimenični popis napravljen je u okviru hercegovačkog sandžaka. Kasnije je slijedilo još nekoliko sličnih popisa, a ovdje će biti navedeni podaci za popise iz 1475. i 1585. g.
Podatke iz turskih deftera ( za popise iz 1475. i 1585.g. ) preveo je i obradio gosp. Ahmed Aličić.
Poznato je da u turskim popisima nisu korištena imena rodova, tj. prezimena.
Prema " poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1475/77.g.", selo Kijev Do imalo je sedam domaćinstava, odnosno obiteljskih zadruga, a njihove kućne starješine bili su :
Ivko sin Ribaša
Pokrajac sin Grubača
Ostoja njegov sin
Brajina sin Grubača
Milan sin Novaka
Radosav sin Novaka
Vukosav sin Novaka
Plaćali su ukupno 235 akči poreza.
Vidljivo je da su prevladavala narodna osobna imena .Tako je, uglavnom, bilo u cijeloj BiH.
Slijede podaci iz popisa izvršenog 1585. g., takođe u svrhu poreza.
Prema popisu iz 1585. g. u selu Kijev Do, zeamet Husejna, koje je pripadalo Popovu, imamo slijedeće stanje :
Baština Vučića, u posjedu Petra sina Mirkova
Baština Nikole, u posjedu Pribića sina Mirkova
Baština Radoja, u posjedu Pavala sina Cvitkova
Baština Radoja ( ili Radonje ), u posjedu Radice sina Andrijina
Baština Vukašina, u posjedu Nikole sina Mihovića
Baština Milana, u posjedu Petrije sina Pavalova
Baština Bogdana, u posjedu Radiča sina Nikolina
Baština Ivana, u posjedu Jake sina Nikolina
Baština Nikole, u posjedu Božina sina Nikolina
Stipan Cvitka
Radosav Andrije
Ivaniš Mirka
Marin Nikole
Paval Nikole
Ukupno su plaćali 1500 akči poreza.
Kako vidimo, u Kijevu Dolu je 1585.g. živjelo devet obiteljskih zajednica, koje su posjedovale veća imanja, odnosno baštine. Baština je imanje koje je neki rod stekao od davnina. Osoba čije se ime spominje uz baštinu živjela je u većini slučajeva davno, nerijetko 100, pa i više godina ranije. To se vidi i na osnovu usporedbe popisa iz 1475. i 1585. g.
Tako npr. godine 1475. nalazimo Milana sina Novakova, a u popisu iz 1585.g. baštinu Milana u posjedu Petrije sina Pavalova. Vjerujem da se radi o istome Milanu. Budući da su se baštine djelile, a i prelazile iz posjeda jednoga roda u posjed drugoga, ima i drugačijih primjera, gdje baština nosi ime po onome tko je trenutno posjeduje ili po ocu, odnosno djedu, osobe koja je posjeduje.
Obitelji koje su bile u posjedu baštine bavile su se ratarstvom i stočarstvom.
Osim obitelji na baštini, u Kijevu Dolu je u isto vrijeme živjelo i pet navedenih obitelji sa vrlo malo obradive zemlje ( manje od kvote predviđene za oporezivanje ), a oni su se bavili uglavnom stočarstvom. Iako su popisani u Kijevu Dolu, ovakve obitelji nisu bile toliko vezane uz određeno mjesto , nego su bile pokretnije, tragajući za boljim uvjetima.
Također je vidljivo da je, u usporedbi sa popisom iz 1475. g., značajno porastao broj biblijskih, odnosno svetačkih imena, u odnosu na narodna.
U popisu iz 1585.-e g., kao potencijalni rodonačelnici roda Botica, čine se : Bogdan, po čijem se imenu zove jedna od baština, te Božin , sin Nikole, u čijem posjedu je bila Nikolina baština. Naravno, to je samo pretpostavka.
Prilikom popisa katolika u BiH, 1742. i 1768., nije obuhvaćeno ovo područje.
Što se tiče broja stanovnika u to vrijeme, od koristi je popis svećenika don Marka Andrijaševića iz 1733. g., čiji podaci su dostavljeni u Vatikan. Iako se ovaj popis veže uz ime Marka Andrijaševića, on osobno nije bio nazočan prilikom toga popisa, jer je imao zabranu pojavljivanja na području pod turskom upravom.
Popisane su obitelji župa : Dubrave, Gradac, Trebimlja i Ravno.
Godine 1733. u Kijevu Dolu, koji je pripadao župi Ravno, živjelo je šest obitelji, odnosno 51 osoba ( 32 odraslih i 19 djece ). Primjetan je pad broja domaćinstava u odnosu na popis iz 1585., što bi se moglo objasniti sa već opisanim prilikama, odnosno neprilikama, krajem sedamnaestoga stoljeća. Nedostatak je ovoga popisa, u odnosu na popise katolika u BiH 1742. i 1768. g., to što se ne navode imena i prezimena kućnih starješina. Ovo se poprilično može nadomjestiti podacima iz matičnih knjiga župa u Popovu, te župa sa šireg dubrovačkog područja, gdje su najčešće iseljavali.
Zasigurno su u Kijevu Dolu 1733. g. živjeli rodovi : Botica, Rajič ( ević ) i Dubelj .
Gledano kroz tisućljetnu povijest, stanovništvo ovoga kraja nije doživjelo neko " zlatno doba " , a svaki rat se prelomio preko njihovih leđa. Posebno su stradali u zadnja dva rata.
Danas je selo Kijev Do, kao i većina sela rubnog dijela Popova, gotovo pusto.To je razlog više da ih ne prepustimo zaboravu.
Kijev Do
Groblje sela Kijev Do i Belenići sa crkvom Sv. Ilije
Za ove slike zahvaljujem prof. dr. Peri Marijanoviću, ravnatelju zaklade " Ruđer Bošković - Donja Hercegovina ". Na njihovoj internet stranici možete vidjeti mnoštvo slika sa prikazima kulturne i sakralne baštine ovoga kraja, te zanimljivih priloga.
Primjedbe
Objavi komentar